Dnevnik tišine
Pod istim svodom
Nisam ga imala. Bile su samo reči. A večeras mi te reči nedostaju do bola.
Dnevnik tišine
Nisam ga imala. Bile su samo reči. A večeras mi te reči nedostaju do bola.
Dnevnik tišine
A onda se pojavi neko. Ne sa težinom sudbine ili dramskim zapletom, već prosto – pojavi se. Glas s druge strane ekrana koji ne traži ništa, a daje ono što je najteže naći: mir. I onda se setiš... Ah, da. Ovako izgleda lako.
Lep dan za loše odluke
Genijalnost je bolest od koje danas neću ozdraviti! Sudar Urana i Jupitera u glavi, dobijam ili ideju veka ili kartu za popravni iz sopstvenog života. Ja ću verovatno izabrati oba.
Lep dan za loše odluke
Trenutak kada shvatiš da ti planete ne rade o glavi, nego ti samo daju legitimitet da napraviš haos. Dobrodošli u moj Uranov ciklus.
Za početak samo A
Zašto me je miris ozona, vlažnog asfalta i pismenost zavela brže od bilo kakve konkretne ljudske vrline? Zato što sam u tom trenutku poverovala da je onaj ko ume tako da piše o slobodi, zapravo slobodan čovek. A najčešće je samo dobar pisac sopstvenih iluzija.
Dnevnik tišine
Nakon svega, tišina se nije srušila zbog njega, već zbog istine o njemu. Ovo je epilog od stakla i magle. O trenutku kada shvatiš da si se dopisivala sa čovekom koji ne živi život, nego ceo život igra ulogu, beskonačnu seriju manipulacija i begova.
Za početak samo A
Njegovo prvo pismo nije bilo 'ćao, šta radiš'. Bilo je precizno targetiranje. U svetu polupismenih uleta, to je zvučalo kao poziv u elitni klub dvoje ljudi koji još uvek znaju gde ide zapeta. Nisam znala da je to prva zamka.
Dnevnik tišine
22:39 je, martovski Negotin se guši u sopstvenom sivilu, a ja sedim naspram tišine koja je konačno prestala da postavlja pitanja. Postoje izdaje koje bole, i postoje one koje te prosto – otrezne. Ovo nije tekst pisan mastilom, već kiselinom koja rastvara iluzije.