#6: Dan pre eklipse, a telo zna pre kalendara
Iznutra treperim, iznutra se razlažem, a sutra dolazi eklipsa zbog koje ću sve ovo nazvati transformacijom. Nije prvi put da preimenujem sopstveni haos u nešto duhovno.
Saturn trigon Saturn, Mars trigon Mars. A sutra solarna eklipsa. Ovo nije obična bezvoljnost. Ovo je pritisak koji dolazi iz budućnosti.
Postoje dani koji izgledaju prazno a nisu. Danas je jedan od njih.
Sutra je solarna eklipsa. Telo to zna pre nego što sam pogledala u kalendar. Oseća to kao onaj specifičan pritisak u grudima koji nije tuga i nije strah, samo je težak. Kao vazduh pre oluje. Oluje koju ne možeš da vidiš.
Bila sam lenja. Naterala sam se. I tek sad, dok pišem ovo, razumem zašto je sve danas, ali bogami i prethodnih dana, išlo kao kroz gustu materiju. Nije to bila lenjost. Bio je to pritisak eklipse koja čisti teren pre nego što udari.
Solarna eklipsa u Lavu pada u moju devetu kuću. Deveta kuća je filozofija, pisanje, ono što šalješ u svet, ono u šta veruješ. Jupiter je upravo ušao u Lava i sedi tu, u toj istoj kući, i čeka. Ekspanzija dolazi, ali pre ekspanzije uvek dolazi ono što mora da ode.
To objašnjava i moju žudnju za promenom koja nema adresu. Nije ovo hir razmaženog deteta. To je eklipsa koja već radi svoj posao, dan ranije, tiho i bez najave, izbacuje nagomilano nezadovoljstvo sopstvenim životom.
Saturn je upravo prošao kroz trigon sa samim sobom. Znam ko sam. Znam šta hoću. Znam i šta više ne mogu da trpim. Mars trigon Mars raste, gorivo postoji, čak iako ga ne osećam zbog psihičke magle prethodnih dana.
Naterala sam se da se pokrenem. To se računa. Možda je to i sve što eklipsa traži od mene dan pre. Ne transformaciju, ne odluku, ne dramatičan rez. Samo da se ne predam baš danas, danas kada je najteze.
Sutra eklipsa radi svoje. Danas je dovoljno da sam tu.
Bonus frustracija dana: Iznutra treperim kao pokvareni frižider pred veliku nabavku. Nemir bez adrese, nervoza bez razloga, i ona sjajna ideja da popijem nešto dok mi se duša samostalno razlaže na atome, jer zašto ne, sutra je ionako eklipsa i sve će biti drugačije. Ili, najverovatnije, neće. Ali barem ću imati alibi u obliku Jupitera koji pojačava sve, uključujući i sopstvenu glupost.
Faktor rizika: Mešanje pritiska eklipse sa ličnim neuspehom. Ovo što osećam danas nije moje, ili nije samo moje. Kosmička mehanika ima udela u svemu ovome i ne traži izvinjenje.
Prekidi stvarnosti. Dijagnoza, ne samo naslov pesme!
